Autor pristupa stvorenome svijetu i čovjeku na zemlji koji gleda tu divnu Božju umjetnost. Usredotočuje se na pitanje: Što je čovjek i njegov život u beskonačnosti svijeta? Čitajući starozavjetne biblijske tekstove, autor daje neki prvi odgovor: čovjek je Božje remek-djelo koje ima povlašteno mjesto u Božjem srcu. Središte je stvorenoga svijeta, čuvar Božje umjetnosti i obrađivač Božjeg vrta. No postoji i čovjekova negativna strana. On je grešan i smrtan stvor, u njemu postoji neka obijest da zabacuje svaku ovisnost o Stvoritelju i čudna sklonost da oskvrnjuje i uništava stvoreni svijet – Božju umjetnost, i da pogrđuje i unakazuje čovjeka – Božje remek-djelo.