Cilj je ove knjige podsjetiti čitatelja na postojanje svete knjige u Crkvi i pomoći mu da dozna i razumije što ta knjiga ima svoga vlastitog i što ima zajedničkoga s drugim knjigama čovječanstva. Ta sveta knjiga jest Biblija ili Sveto pismo, odnosno zbirka spisa Staroga i Novoga zavjeta. Ona je svjedočanstvo Božje objave, svjedočanstvo o Božjoj ljubavi i čovjekovu spasenju. Bibliju možemo nazvati povijesnim oblikom spasenjskih Božjih zahvata i riječi jer nam daje uvid u Božje djelovanje u ljudskoj povijesti te je kao takva najvažnije vrelo istine o Bogu i čovjekovu spasenju.
Biblija je najčitanija, najprevođenija i najprodavanija knjiga na svijetu. Kršćani i Židovi (samo Stari zavjet) drže je svetom, kanonskom i normativnom knjigom jer ona sadrži živu, objavljenu ili Bogom danu riječ, odnosno vječnu riječ Božju koja je najprije primila književno tijelo, a u punini vremena, u novozavjetno doba, i ljudsko tijelo. Biblija, kao svaka dmga knjiga, ima obilježja umjetničke književnosti jer riječi Božje koje sadrži zapisane su na više jezika (hebrejski, aramejski, grčki), uz to se pojavljuju u različitim književnim rodovima i stilovima.
Biblija je veoma važna knjiga za čovječanstvo bez obzira kako se tko prema njoj odnosio jer je ona snažnije nego bilo koja druga knjiga utjecala na sav njegov duhovni razvoj. To je na poseban način istinito za Europu i europsku kulturu i civilizaciju.