Nažalost, umjetnost je s vremenom (naročito književnost), barem u europskoj povijesti, postala zasebna sfera kulturnoga života, odvojena kako od religije tako i od svijeta etičkih (humanih) vrjednota. Činjenica je da društvo danas sve više i više nalikuje kugli koja pulzira u ritmu potrošnje. Bog je tek neka rubna veličina, negdje izvan, gurnut na stranu. Tko je danas u duhu vremena zainteresiran za religiozno traženje mudrosti umjesto dogme, mistike umjesto moraliziranja. Mnogo se citira, makar se ne razumije, Rahnerova misao da će kršćanin sutrašnjice biti mistik ili ga neće biti. No, tu svakako ne bi smjeli zaboraviti i na onu Kierkegaardovu da će čovjek ako se prepusti samo duhu vremena brzo postati udovac.
Bilo kako bilo uvjereni smo da će religija i u budućnosti kako u interesu pojedinca tako i u interesu društva na svojem umjetničkom području nazvanom književnost ostati zajednička intersubjektivna tema i izvorište humanih ideja. Bilo bi porazno kada to ne bi bilo tako.