Francuski filozof Paul Ricceur (1913-2005) bavio se problemom teksta u okviru hermeneutičke fenomenologije kakva je propitivala dosege i granice spekulativna mišljenja. U filozofiji konkurentnim diskursima - psihoanalitičkom, simboličkom, fikcionalnom - istraživao je razumijevanje i samorazumijevanje ljudskoga "bivanja u svijetu" do kojih se dolazi upravo obilaznicom interpretacije teksta. Njegova je filozofijska potraga u toj avanturi zapravo potraga za onim što jest "dobar život". Tumačenju teksta Ricoeur pristupa pitajući: da li je moguća interpretacija koja ne bi bila interpretacija teksta ili o njemu, nego interpretacija u tekstu i kroz tekst? Ono što je, po Ricoeuru, zajedničko različitim (historiografskim, fikcionalnim, biblijskim) tekstovima jest, u trijadi - autor-tekst-čitatelj - koja tvori svijet teksta, interpretacija samoga rada teksta, dinamičkog identiteta unutar kojega se strukturira integrirajuće djelovanje svih njegovih elemenata. Knjiga, podijeljena u četiri cjeline, hvata se u koštac s problematikom interpretacije kakva prazni prostor subjekta od njegovih ideoloških slojeva uvjetovanih dosezima i granicama diskursa u kojem se iskazuje te ga ponovno, u dijalektičkom odnosu arheologije i teleologije subjekta, puni smislom.

(Tekst iz uvoda knjige)