Sporno je, što je filozofija i kakva je njezina vrijednost. Od nje se očekuju izvanredna otkrića ili se ravnodušno ostavlja po strani kao bespredmetno mišljenje. Sa zazorom se promatra kao značajan napor neobičnika ili se prezire kao nepotrebno mozganje o sanjama. Smatra se stvari koja se tiče svakoga i koja bi stoga morala biti jednostavna i razumljiva ili ju se smatra toliko teškom daje baznadno baviti se njome. Ono što se pojavljuje pod imenom filozofije doista pruža primjere za toliko suprotstavljene prosudbe.
Za čovjeka koji vjeruje u znanost najgore je to što filozofija uopće nema nikakve općenito važeće rezultate, nešto što se može znati a time i posjedovati. Dok su znanosti na svojim područjima nužno stekle izvjesne i općenito priznate spoznaje, filozofija to nije postigla unatoč tisućljetnim naporima. Ne može se poreći: u filozofiji ne postoji nikakva jednodušnost u pogledu onog konačno spoznatog. Ono što svi nužno priznaju postalo je time znanstvenom spoznajom, to nije više filozofija, nego se odnosi na jedno posebno područje onoga što se može spoznati.
 

(iz Uvoda)