Jedinova Velika povijest Crkve, čijem se uređivačkom poslu pridružio i Konrad Repgen, koju su autori počeli objavljivati sada već davne 1979. godine, već je i u Hrvatskoj, od objavljivanja njezina I. sveska 1972. godine, postalo nezaobilazno djelo za proučavanje opće povijesti Crkve.

Do sada je na hrvatski jezik objavljeno 8 svezaka, s time da su svesci III i VI objavljeni u dva polusveska.

Ovim devetim sveskom, kojim je obuhvaćena suvremena povijest Crkve od 1914. godine i početka Prvoga svjetskog rata pa sve do one suvremenosti u kojoj su autori zaključivali svoje djelo, odnosno do osamdesetih godina prošlog stoljeća, zaokružuje se to monumentalno djelo, nezaobilazno za proučavanje crkvene povijesti. Ono je ipak pregledno, budući da je riječ o svjetskoj crkvenoj povijesti, pa će i dalje nacionalne povijesti imati što proučavati.

„Pisanje suvremene crkvene povijesti zahtijeva  veću odvažnost od pisanja političke povijesti. Razvitak Crkve odvija se u valovima veće dužine nego razvoj društva. Era nacionalsocijalizma kao povijesne činjenice je iza nas, djelovanje Drugoga Vatikanskog koncila još se ne da procijeniti. Za  političku povijest povjesničaru su vrela pristupačna i obilato na raspolaganju, a za crkvenu povijest važni snopovi vrela još nisu pristupačni. Povrh toga, ostala materija koju je trebalo obraditi tako je opširna i slojevita da su samo stručnjaci sposobni stvoriti si određeni pregled i uvid, zapaziti postojeće težnje te ih povezati s prethodnima. Time se broj suradnika nužno povećao i usklađivanje otežalo, ne samo u odnosu na pojedina područja crkvenoga života nego i u izvješćima o pojedinim zemljama, osobito kada je riječ o Trećem svijetu“, piše još 1979. godine H. Jedin, a u svojem predgovoru izdanju ovog sveska 1985. godine K. Repgen navodi da se njemački izdavač odlučio da ovaj VII. svezak treba tiskati nepromijenjeno, bez obzira što su se u međuvremenu dogodile neke promjene.