Ženidba je ustanova naravi koja opstoji od početka opstojnosti samog ljudskog roda. Obnova svega u Kristu, koju je Gospodin proveo, uključuje i ustanovu ženidbe, uzdignutu na označivanje sjedinjenja Krista s Crkvom. Raspon uzdignuća ženidbe i oblik njezine obnove u Kristu takvi su da se ne mogu obuhvatiti jednim vidikom: kao što je Crkva živi organizam, snabdjeven svime što je potrebno i korisno za život i sposoban za razvitak, tako i ženidba, koja tvori dio života Crkve, ima svoje vlastite sastojke i svoju vlastitu sposobnost.
Crkveni pisci razmišljali su o pologu božanske objave i laganim hodom nastojali su promišljajući ponirati u njezino bogatstvo. Ženidbu kao redovitu pojavu sveopćeg života ovo razmišljanje nije moglo zaobići.
Predmet ovoga rada je razvitak rasuđivanja i procjenjivanja ženidbe kako nam je to zabilježeno u spisima kršćanskih pisaca prvih četiriju stoljeća.