Medicinska znanost oduvijek se razvijala usporedo s ostalim prirodnim znanostima, njezin je napredak ovisio o napretku tih znanosti, ali se zadnjih desetljeća 20. stoljeća povećao utjecaj tehnoloških dostignuća na razvoj znanosti uopće, pa tako i medicine. Nastupile su velike promjene u načinu dijagnosticiranja bolesti i njihova liječenja, produžen je životni vijek, neke su bolesti praktički nestale, ali su se pojavile nove. To se odrazilo i na društvenoj razini: s jedne strane, povećali su se troškovi zdravstvene skrbi, a, s druge, povećao se interes industrije za medicinu. Sve je to uvjetovalo i promjene u odnosu između liječnika i bolesnika.
U relativno kratkom vremenu pojavili su se stoga brojni etički problemi u medicini, o kojima se sve više govori i piše. Hrvatsko katoličko liječničko društvo organiziralo je nekoliko tečajeva trajne edukacije i simpozija s temama iz medicinske etike.
Ova je knjiga zbornik radova s triju takvih tematskih skupova, održanih godine 2000., 2001. i 2003. U prvom su dijelu obrađeni etički problemi iz svakodnevne liječničke prakse, od početka ljudskog života — začeća, do problema vezanih uz starost i završetak života. Drugi dio se odnosi na problem odgovornosti liječnika u današnjoj situaciji u medicini, odgovornosti u odnosu prema bolesnicima, prema suradnicima i prema struci. U posljednje se vrijeme počelo u javnosti raspravljati o mogućnostima kloniranja ljudi bez jasno definiranih pojmova, ali s tendencijom opravdavanja takvog eksperimentiranja na ljudima njihovom medicinskom primjenom za liječenje do sada neizlječivih bolesti. Treći dio ove knjige — radovi sa zadnjega simpozija — osvrće se upravo na realnu situaciju s terapijskim kloniranjem i s transplantacijom organa. Autori svih ovih izlaganja istaknuti su medicinski stručnjaci i teolozi koji se posebno zanimaju za bioetiku.