Tko god pristane uz političku stranku, najprije pristane uz određenu doktrinu ili grupu, a zatim vrši propagandu u njihovo ime i pokušava pridobiti što više ljudi i preoblikovati svijet sukladno vrijednostima grupe. Djeluje li tako i Katolička Crkva? Jedan od najbriljantnijih intelektualaca našega doba Fabrice Hadjadj lucidno analizira razlike između političke propagande i naviještanja vjere, a potom daje i aktualnu i optimističnu procjenu vremena u kojem živimo: nada onih koji vjeruju nadmašuje svaku nostalgiju i svaku utopiju.

U vremenu u kojem se sve više brkaju vjera i ideologija Hadjadj smiono i inteligentno ukazuje na to što je istinska vjera i kako možemo biti kršćani u današnjem svijetu: "Dok se stranački propagandist nameće osvajanjem, Božji se poslanik izlaže kontemplaciji: on traži Spasitelja koji je već prisutan vani, u tuđincu, u ravnodušnom, ali na skriven način, i koji zahtijeva da ga se razabere i dovede do mjere uzrasta punine Kristove (Ef 4,13)."

Ovom goruće aktualnom tekstu pridodano je i razmišljanje Ljubav u doba korone, nadahnuto pandemijom koronavirusa koje poziva kršćane da se nadaju i svjedoče.

"Vjera u Boga uključuje vjeru u to da je biti rođen u ovakvo vrijeme i usred ovakva stradanja blagodat. Ona iziskuje nadu koja nadmašuje svaku nostalgiju i svaku utopiju. Tu smo gdje jesmo, dakle Stvoritelj želi da budemo tu. Živimo u vrijeme bijede, dakle savršen je trenutak za milosrđe. Trebamo ostati gdje jesmo i biti sigurni da nismo mogli bolje proći. Ne trebamo se pouzdavati u budućnost ni žaliti za prošlošću, nego služiti Božjoj prisutnosti u svemu, otkriti Vječnoga u vremenitom, živjeti na zemlji ljubav koja je već – anque es de noche, premda tama vlada – nebeska ljubav."
Fabrice Hadjadj