Ova knjiga želi potaknuti na razmišljanje, predočiti niz činjenica koje se zanemaruju, prešućuju i "guraju pod tepih". Poziva na ljudsku i kršćansku solidarnost s umirućima, žurno ustrojavanje mreže hospicija po hrvatskim gradovima, potporu terminalnim bolesnicima i njihovim obiteljima te vrednovanje palijativne medicine.
Peta zapovijed sa Sinaja ne odnosi se samo na fizičko ubijanje nego i na duhovno tlačenje; ne sadržava samo zabranu ("Ne ubij!") nego i zahtjeve: poštovati dušu, zdravlje, osobu i tjelesnu cjelovitost; braniti mir; činiti tjelesna djela milosrđa (gladna nahraniti, žedna napojiti, bolesna pohoditi, mrtva pokopati...) i ona duhovna (dvoumna svjetovati, neuka poučiti, žalosna i nevoljna utješiti...).
U prvome dijelu knjige objašnjavaju se pučki i stručni pojmovi vezani uz pomoć pri umiranju. Donosi se što o tome izlaže teološka znanost i crkveno učiteljstvo. Objavljuju se izvaci iz Izjave o eutanaziji (1980.), Enciklike o nepovredivoj vrijednosti ljudskoga života (1995.), Odgovori o umjetnom hranjenju i vodnjenju (2007.) i ulomci iz raznih istupa bl. Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.
Što o smrti, umiranju i eutanaziji misle studenti, odrasli, starci, svećenici, liječnici i medicinske sestre iz šest hrvatskih gradova, sveukupno 657 ispitanika, pročitajte u drugom dijelu knjige.



(Tekst s korica knjige)