Prava protagonistica ove knjige je uistinu Katolička Crkva kao vrhunac spiritualne uzvišenosti u ovom palom svijetu, ona koja posjeduje kontinuitet Mističnog Tijela i Trajne Nazočnosti i time ostaje jedina nada u život vječni. Autor nam pokazuje, tvrdim do danas rijetko otvorenom jasnoćom, svu uzvišenost Crkve kroz njene svece i mučenike, ali i svu njenu palost kroz njezine hijerarhe koji se često pretvaraju u njezine herezijarhe. Autor nam polako i sustavno otkriva sve razmjere najstrašnije urote protiv Crkve, a time i protiv Boga i čovjeka u povijesti. U vremenu se ona zbiva u posljednjih dva stoljeća i to od trenutka kada se Francuskom Revolucijom otvorio apokaliptički bezdan koji se od onda djelovanjem masonskih loža ubrzano otvara i kroz koji čujemo demonske pobjedničke krikove. Čitajući Lojkića postaje jasno da sjedimo na vulkanu koji samo što nije eksplodirao. Na vulkanu zatiranja svega božanskog i ljudskog u čovjeku. Tek je nešto više od stotinu godina kako je Nietszche trijumfalno, ali i očajnički urlao "Bog je mrtav!" a Sljedbenici Puta uskoro će biti obilježeni kao protivnici novog Moloha koji se zove Sretno Čovječanstvo i masovno istrijebljeni. Auscwitz, Gulag i Bleiburg tek su bile prigodne vježbe... Tada će Čovječanstvo biti sretno – jer se riješilo grijeha, kazne za grijeh, pokore, poniznosti pred Bogom, ne shvaćajući da je sve to potrebno da bi se postigla istinska radost sjedinjenja stvorenja sa Stvoriteljem...

Antun Abramović, prof.povijesti