"Uvijek gubi vrijeme igrajući se!" – stara je jadikovka roditelja, nastavnika, učitelja i podučavatelja svih vrsta. Ta je jadikovka doista već dio daleke prošlosti i čini se da ne postoji u obiteljskom i školskom govoru našega doba. Danas se, kao nikada dosad, može vidjeti zadovoljstvo odraslih kada promatraju dijete kako se igra.

Mnogo se toga promijenilo. Psiholozi, psihoanalitičari, psihopedagozi, psihoterapeuti, psihopedijatri i odgojitelji, pa i priručnici, enciklopedije, istraživanja, stručni časopisi i tv-emisije često uvjerljivo tvrde kako je igra važna za djecu i školarce. Dakako, kao i sve druge čovjekove djelatnosti, igra se može promatrati s različitih gledišta. No, prva riječ koja nam pada na pamet kad govorimo o igri jest riječ mašta. Možda je igra proizvod mašte i njome se hrani. Područje na kojem se igra odvija, bila to zipka ili kuhinjski stol, nogometno igralište, dvorište ili vrt, neka je vrsta scene na kojoj dijete zamišlja svoj posebni svijet stvoren i viđen onako kako ono želi, svijet u kojem je dijete upravo ono što bi željelo biti.
Drugim riječima, moglo bi se reći da je mašta prvo poglavlje njegova ispitivanja stvarnosti.

Stoga su ovih 365 igara, po jedna za svaki dan, dragocjen dar za sve one koji žele pomoći djeci da rastu na skladan i uravnotežen način.