U svojoj pripovijesti (romanu) pod naslovom Omerta, Zakleta šutnja o našim mrtvima, spisateljica Nevenka Nekić nam u svjetlosti moralno-političkoga angažmana dojmljivo iznosi srpsku agresiju na Hrvatsku, posebice demonizam vojničke opsade i razaranje grada Vukovara. U povijesnoj rekonstrukciji ratnih zbivanja nižu se gorke slike pustošenja grada, koji je doživio bestijalno razaranje, poput baskijskog naselja Guernice za vrijeme Španjolskog građanskog rata 1937., te češkog naselja Lidice iz vremena njemačke okupacije 10. lipnja 1942. i mjesta Oradoura-sur-Glane u Francuskoj, u kojemu je 10. lipnja 1944. od njemačkih SS-odreda cjelokupno stanovništvo pobijeno. Taj brutalni srbijanski genocidni i kulturocidni rat književnica je uzela za osnovu svog djela, s pretenzijom da u našem sjećanju oživi vukovarski pakao pogroma i razaranja. Istinitu moralno-političku i povijesnu rekonstrukciju surovih ratnih zbivanja, autorica donosi s intencijom da se suprotstavi nasilnom brisanju memorije, koja se furtimaški provodi u hrvatskoj demencijalnoj politici, u javnim medijima i u slijepoj metodologiji sustavnoga povijesnog zaborava. S iskrenošću namjere i snagom istinitosti Nevenka Nekić želi poništiti sve one negativne koeficijente i slijepe procese usmjerene da se po smišljenom planu besperspektivne tromosti duha postigne ono što se u povijesnoj destilaciji stvarnosti naziva: damnatio memoriae.

(tekst iz Pogovora)