Odbijajući uspostaviti hijerarhiju između predloženih pojmova i imena, p. Belić zapravo predstavlja uporište uvjerljivosti svoje refleksije: njegova se misao ne može odijeliti od njegova života. I možda još korak više: s obzirom na tu neodjeljivost, u ovoj knjizi susrećemo osobu koja misli kao što i diše. Smisao se njegove filozofske misli ne iscrpljuje u njoj samoj, ona postoji da bi oplemenila život. Život mišljenja opravdava se potrebom mišljenja života. Upravo ta »otkanost u jednom komadu« čini ovu knjigu vrijednom svakog poštovanja. Ta joj neraskidivost jamči onu mjeru neprolaznosti u kojoj će uvijek biti važno promišljati metafizičke probleme s jasnom svrhom nastojanja oko tog čvrsto utemeljenog i dobro obrazloženog života.