"Uvijek sklon ljubavi."Takav nam se uistinu pokazuje Ignacije Lojolski na kraju ove studije. Biće zaljubljeno u Boga i u Božje djelo u srcu ljudi. Biće koje sanja o tom kako će učinili da svi drugi potpuno budu dio te ljubavi kojoj je on dopustio da ga svega obuzme, ali koja pristaje da polagano hoda uz svakoga da bi i taj napokon prihvatio korjenito obraćenje svoje slobode u ljubav i služenje.
Ignacije - čovjek ima pretjeranosti, ima pogrešaka, nismo ih krili. Pa i sam ih je znao. Tijekom svoga života i naročito za vrijeme godina svoje uprave, svojski se trudio — i dobrim dijelom uspio — od svoje osobe odijeliti poruku koju je trebao i želio predati drugima. Možemo ne biti ignacijanski po temperamentu, po ljepoti milosti, ali ipak možemo biti ignacijanski a da nismo Ignacije, a to je uistinu važno. Družba nije Družba Ignacijeva. ona je Družba Isusova.
Isusa Krista "slijediti", to jest poznavati, nasljedovati, slaviti, ljubiti. Ignacijeva "tajna" dolazi nesumnjivo odatle što se svom svojom voljom htio ukloniti, "umanjiti se" tako da potpuno iščezne pred Isusom Kristom. Poniznost je za njega bezuvjetno ljubav.