Ovo je treća knjiga pjesama teologa i književnika Antona Tamaruta koji svojem svećeništvu ne oduzima ništa time što pjeva već ga pročišćuje i usmjeruje, a teologiji, čija znanja katkad ostaju u laboratoriju struke ne uspijevajući se preliti u drukčijost jezika, slika i slutnji, daje drukčijost izričaja i novost slutnje. Tamarut je upravo ovom svojom knjigom pokazao kako teologija kao sveta znanost nužno treba i traži pomoć u datosti koja je najbliža svetom – umjetnosti (…)
Knjiga je izišla u suizdanju Kršćanskoga kulturnog centra i Kršćanske sadašnjosti.

(tekst s korica knjige)