Poticaj da se naročito okrenem i Nikoli Kuzanskom i da se pozabavim njegovim životom i mišljenjem ne zahvaljujem, kao što bi se pretpostavilo, nijednom od mojih neposrednih učitelja filozofije sa Sveučilišta u Mainzu, na kojemu sam studirao, već francuskome filozofu Mauriceu Gandillacu iz Pariza. I to ne samo indirektno njegovoj knjizi Nikola Kuzanski. Studije o njegovoj filozofiji i filozofijskom svjetonazoru, koja je u verziji, što ju je u odnosu na francusko izdanje preradio autor, objavljena u njemačkom prijevodu 1953. u Diisseldorfu i koje sam se latio nakon što sam čuo predavanje profesora Gandillaca o »Pojmu mira kod Kuzanskoga« koje je nakon 1. svjetskog rata držao na IV. Kongresu njemačkih filozofa 1954. godine, nego i direktno u stimulirajućem osobnom razgovoru s francuskim gostom koji je uslijedio nakon toga. 

Iz Predgovora hrvatskom izdanju