Hegel je četiri puta držao "Predavanja o filozofiji religije": 1821, 1824, 1827, i 1831. To je svaki put bilo u drukčijem obliku i s promijenjenom raščlambom. Od Hegelovih vlastitih bilježaka postoji samo skica za prvi kolegij 1821. koja mu je služila i kao predložak 1824. U predavanjima 1827. služio se rukopisnim bilješkama jednog od slušača iz 1824. U predavanjima 1831. oslanjao se pak na bilješke slušača trećeg kolegija, a taj je četvrti kolegij zapisao njegov sin Karl Hegel.

Ti i neki drugi rukopisi bili su na raspolaganju Philippu Mar-heinekeu kada je odmah nakon Hegelove smrti u studenom 1831. započeo s pripremanjem ovog djela za objavljivanje. "Predavanja o filozofiji religije" objavljena su već pola godine poslije Hegelove smrti 1832. kao svesci XI i XII Hegelovih "Werke". Drugo je, znatno promijenjeno i prošireno izdanje iz 1840. uglavnom bilo djelo Bruna Bauera, koji je uključio mnogo novog materijala, prvenstveno drugih Hegelovih slušača.

Budući daje Bauerovo izdanje pretrpjelo dosta kritike, Lasson se 1925. u svojem izdanju odlučio za drukčiji pristup i oslonio se prvenstveno na Hegelov originalni rukopis za kolegij 1821. Taj je tekst Lasson upotrijebio kao osnovu kojoj je zatim dodavao materijale iz zapisa prvih triju kolegija te vlastite dopune; osim toga se poslužio i Bauerovim izdanjem, jer nije imao na raspolaganju tekst kolegija iz 1831.