Izraz evangelizacija ima veoma bogato značenje. U širem smislu označava cjelokupno poslanje Crkve: sav se njezin život sastoji u provođenju u djelo traditio Evangelii, to jest naviještenja i prenošenja evanđelja, koje je »snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje« Rim (1, 16) i koje je, u krajnjoj liniji, sâm Isus Krist (usp. 1 Kor1, 24). Tako shvaćena evangelizacija želi zahvatiti čitavo čovječanstvo. Evangelizirati znači ne samo podučavati nekom nauku već riječima i djelima naviještati Gospodina Isusa Krista, to jest postati sredstvo po kojem je on prisutan i djeluje u svijetu.
U ovom dokumentu Kongregacija za nauk vjere donosi cjelokupni katolički nauk o evangelizaciji, koji je opširno obrađen u naučavanju Pavla VI. I Ivana Pavla II., želi razjasniti neke aspekte odnosa između misijskog poslanja i poštovanja savjesti te vjerske slobode svih ljudi.
Aspekti s kojima se čitatelj u dokumentu susreće ima antropološke, ekleziološke i ekumenske implikacije.