Duhovnost sv. Ljudevita Grigniona Montfortskog dugo je prisutna u našoj Crkvi, a veže se uz prvi prijevod Rasprave nadbiskupa Josipa Stadlera još 1894. godine.
Od tada se ponavljaju različiti prijevodi te knjige, no prevedeni su i drugi spisi sv. Ljudevita na kojima su se, među ostalima, nadahnjivali bl. Alojzije Stepinca i Sluga Božji o. Ante Antić, ali i blagopokojni papa Ivan Pavao II. koji je od toga sveca preuzeo i svoje papinsko geslo Totus tuus. Taj je papa dao novi poticaj za štovanje i duhovnost sv. Ljudevita, a i neki crkveni dokumenti nakon II. vatikanskog koncila, primjerice Otkupiteljeva Majka i Direktorij o liturgiji i pučkoj pobožnosti, preporučuju tu duhovnost.
Družba Marijinih misionara monfortanaca u suradnji s Kršćanskom sadašnjosti, a u prigodi svojih obljetnica, za hrvatsko je čitateljstvo priredila šest glavnih djela sv. Ljudevita: Marijina tajna; Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici, Ljubav Vječne Mudrosti, Čudesna tajna svete Krunice za obratiti se i spasiti se; Pismo prijateljima križa i Goruća molitva.