"Grijeh se oprašta, a korupcija se ne može oprostiti. Ona, prije svega, treba biti izliječena." Mogu začuditi ove riječi iz usta Jorgea Marija Bergoglia, tada nadbiskupa Buenos Airesa, a danas pape Franje. Njegovo je propitivanje odlučno: korupcija ne predstavlja zbir grijeha, ma kako teških, a nije ni jedan od tolikih poroka srca. Ona je kvalitativno drukčije zlo. Korumpiran čovjek nije svjestan svojega stanja i postaje zarazan za društvo. Korupcija je paučina koja se širi, namećući suučesništvo.

Ako je i prevladavalo mišljenje da se korupcija tiče prije svega onih na utjecajnim položajima, onih što imaju moć i vlast, nakon čitanja ove knjige biva razvidno da je korupcija puno šire zlo te da taj opasni virus može zahvatiti svakoga. Riječ je prije svega o mentalitetu kojemu bivamo podložni, a koji se na koncu može poistovjetiti s moralnom pokvarenošću koje nismo ni svjesni: pokvareno srce više ne vidi svoj grijeh, nego od njega čini životni stil, uzdižući ga na razinu vrline ili barem prihvaćene društvene danosti.

Korupcija je korov našega vremena. Napada politiku, gospodarstvo, društvo. Prijeti i Crkvi. O ovomu moralnom raku koji je zahvatio mnoga društva, pa tako i hrvatsko, nekadašnji kardinal iz Buenos Airesa, a današnji Papa, nudi oštroumno promišljanje koje ide do korijena ove pojave i osvjetljava je autentičnom porukom evanđelja. Jasne riječi ohrabrenja za istinsko življenje kršćanstva te preobražaj srca i društva zaključuje rječitim pozivom: "Bit će dobro za nas da ponovimo jedni drugima: ‘Grješnik da, korumpiran ne!’"