Nakladnik: Crkva u svijetu
ISBN: 978-953-256-017-3
Uvez: Meki
Broj Stranica: 302
Jezik: Hrvatski
Godina izdanja: 2007
Autori: Ančić,Nediljko Ante
Šifra: 9CRS00672
Visina: 210 mm
Širina: 145 mm
Crkva u društvenim promjenama
Ekleziološka promišljanja
Želimo izgraditi društvo znanja! Tako glasi jedna od trenutačnih krilatica u Hrvatskoj. Znanje i sposobnosti smatraju se uvjetom ponajprije gospodarskog, a onda i svakog drugog boljitka. U tom sloganu nije teško prepoznati misao iz nedavne izjave europskih čelnika u povodu 50. obljetnice Rimskih ugovora: Bogatstvo Europe leži u znanju i sposobnosti njezinih građana, to je ključ rasta, zapošljavanja i socijalne stabilnosti. Europa želi biti najdinamičnija regija svijeta temeljena na znanju. Naobrazba ima zadaću posredovati znanje, razvijati kompetencije, jačati čovjekovu moć rasuđivanja i tako ga osposobiti da bude samostalan.
Istina je da se danas sveukupno znanje čovječanstva vrlo brzo povećava i da je, zahvaljujući modernim sredstvima komunikacije, sve dostupnije velikom broju ljudi. Nema sumnje da znanja i kompetencije imaju veliko značenje. No valja istodobno reći da čovjekovo znanje, osobito ako se shvaća pretežito ili čak isključivo pod vidom korisnosti i primjene u proizvodnji, kao što je često danas slučaj, mnoge probleme ne može riješiti. U poplavi kojekakvih spoznaja koje nas iz dana u dan zapljuskuju ima puno nepouzdanih informacija, neprovjerenih vijesti, nepotpunog i nekvalitetnog znanja. Pojedinac mora biti u stanju razlučiti i prosuditi koje su vrste znanja za njegov vlastiti život poželjne i značajne, a koje su manje važne ili su naprosto nevažne. Već odavno su, osobito elektronički mediji, svojim komercijalnim pristupom i površnim informacijama, potisnuli navike čitanja i marginalizirali duhovne teme. Može se čak reći da je unatoč vrtoglavu rastu današnje količine znanja kod mnogih suvremenika razina potrebnih spoznaja u temeljnoj naobrazbi vrlo manjkava.
Cilj stjecanja znanja i vještina te njihova prenošenja ne bi smio biti određen samo njihovom neposrednom korisnosti nego bi morao biti u službi izgradnje čovjeka kao cjelovite osobe u svim njezinim dimenzijama. Stoga temeljna naobrazba kao i specijalna i permanentna izobrazba trebaju oplemeniti čovjeka, pružajući mu odgovore i na ona iskonska pitanja i skrivene zagonetke ljudske egzistencije koje duboko uzbuđuju ljudska srca: što je čovjek, što je smisao i cilj ljudskog života, odakle smo došli i kamo idemo?
Prijava korisnika