Osnovan početkom 1929. godine, hrvatski Ustaški pokret i njegova vođu Antu Pavelića (1889.-1959.) još se uvijek prečesto prikazuje kao mračnu udrugu  ubojica u službi fašizma kojom je upravljao jedan psihopat. Ustaški pokret nije ni izdaleka bio balkanska inačica fašizma. Sastojao se od beskompromisnih domoljuba revoltiranih tlačiteljskom politikom Kraljevine Jugoslavije. Bio je izraz radikalnosti hrvatske kršćansko-socijalne i seljačke političke tradicije. Suočeni sa zlodjelima srpskih četnika, ustaše su se vrlo rano opskrbile sredstvima za oružanu i tajnu borbu.
Ova nam knjiga pripovijeda istinitu povijest o toj borbi. Kako bi nam predočio osnivanje Pokreta, organiziranje hrvatskog iseljeništva (od Austrije do Kanade, od Italije do SAD-a i Australije), ubojstvo kralja Aleksandra I. (9. listopada 1934.) u Marseillesu, složene odnose s fašističkim režimom, te, na kraju, proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 1941., pisac se oslanja na brojne
hrvatske i strane izvore. Ova knjiga napose prikazuje krajnje zahtjevnu zadaću izgradnji jedne države iz ničega na teritoriju koji su okupirale strane vojske i napadale neprijateljske naoružane bande.

Kraj rata i gnjusni jugoslavenski democid na Bleiburgu u svibnju 1945. (Britanci su Titovim krvnicima izručili 300.000 vojnika i gotovo jednako toliko hrvatskih civila), ali i neposredni nastavak borbe preko gerilaca i atentata na Hrvate u inozemstvu, ne izostavljajući Pavelićev izvanredni bijeg, dočarani su uz obilje pojedinosti nepoznate frankofonskoj i inoj javnosti. Rasvijetljena je i važna uloga koju je tada odigrao zagrebački nadbiskup i primas Hrvatske monsinjor Alojzije Stepinac.

Nadopunjena dugačkim popisom opće bibliografije, ova knjiga, koja stavlja povijest u ispravne okvire, pokazala se posve nužnom za poznavanje istine o posebno tragičnim događajima.