I kroz ovaj nastavak Margaritina DNEVNIKA istaknuta je ljubav, kao najvažnija aktivnost, kao život života vječne Ljubavi, po kojoj smo stvoreni i otkupljeni, i koju moramo u ovome životu ostvarivati, kako bismo mogli jednom doći u zagrljaj Ljubavi. Kroz tekstove ove Poruke, od 1977. do 1980. god., saopćuju nam se riječi Vječne Riječi, pune mudrosti, ispunjene životvornom snagom, koja dušu podiže, preporađa, obnavlja, osnažuje za sve nedaće života, a upravljene su - preko Margarite - svakoj duši, kao da je ona jedina na svijetu.

Predajući Margariti, vidjelici, poruke, Isus sa svom ozbiljnošću - uz nježnu ljubav - upozorava na zlo, koje se zbiva u svijetu, koje izaziva Njegov gnjev, i teške su i bolne Njegove optužbe. No ipak će naglasiti da je zlo slabije od Njegove ljubavi. Tražit će velike žrtve: molitve, pokore, bdjenja; sudjelovanje u otkupiteljskom djelu: "Pusti me da živim u tebi svoju agoniju..." (1.2.1978.). Želi od nje neprestano klanjanje - vječno, trajno zovući k svome živome izvoru - Srcu.

Često naglašava da ne može više spriječiti uništenje svemira koje ne priznaje više svoga Boga, pa na vapaje Margaritine o smilovanju, upućuje ju na svoju Majku, na njezino Bezgrješno Začeće, koje se postavlja protiv nečistoća svijeta, naglašavajući da je Ona sigurno utočište. Prihvatimo ove Poruke sa svom ozbiljnošću, ali i s pouzdanjem u Njegovo milosrdno presveto Srce, koje nas toliko ljubi.