Pisma ukradenim ljudima sam napisao potaknut različitim životnim pojavama, osobnim dramama i događajima spram kojih nisam mogao ostati ravnodušan. Tjeskoba, strah, obijest, zavist, bešćutnost, pohlepa, naivnost, šutnja, malodušnost, stres, apatija, depresija, nevjera, samopravednost, dezorijentiranost, očaj i dr. stanja sve više prožimaju čovjeka današnjice. Sve više neumoljivo galopiraju po zemlji našeg srca čineći u njemu sve veću pustoš. Sve me to pogađa, a kao koliko-toliko razumno biće ne mogu stajati po strani i, kako mnogi govore, gledati samo svoja posla. Ako ništa drugo, mogu barem reći koju riječ... Možda barem nekome budu na poticaj i ohrabrenje.

Autor u Predgovoru