"Glagoljaška Muka Kristova“ zanimljiva je kompilacija 7 filoloških studija (ukupno 7 rasprava) koje kroz dodatnu kulturološku percepciju otkrivaju najatraktivniji dio starije hrvatske pisane riječi, one glagoljaške, a kroz odabrani tekstovni korpus Muke Kristove daju i najzanimljiviji prilog Europassionu, europskom nasljeđu pučke pasionske baštine. U tom smislu, Kristova je muka bila i još jest vječno nadahnuće svim umjetnicima svih umjetnosti, a ovom je knjigom postala nadahnuće nekolicine hrvatskih istraživača humanističke filološke usmjerenosti kojima se pridružila i jedna etnoglazbena – neizostavna sastavnica pasionskih promišljanja. Okupljene filološke studije razotkrivaju lingvističku osjetljivost glagoljaša u 14. i 15. stoljeću, "zlatnom dobu hrvatskoga glagolizma“ kada su jezik i pismo bili ključni nositelji hrvatskoga identiteta. Kroz tekstološke studije Kristove Muke na reprezentativnom hrvatskoglagoljskom liturgijskom književnom korpusu (npr. Hrvojev misal, Novakovu misalu, Pariškom zborniku Slave 73, Ročkom misalu, Prvotisku iz 1483, Senjskom misalu itd.) otvara se diskurs u promišljanju u priređivanju liturgijskoga glagoljskoga teksta, gdje je duhovnost Muke zajednička snaga tekstologa i muzikologa nekad (anonimnih) i sad (znanih).

(tekst iz Uvoda)