Don Milivoj Bolobanić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, kanonik Stolnog kaptola sv. Stošije i župnik župe Kraljice mira na Stanovima u Zadru, gostovao je na susretu "Večer u knjižari" kojim je moderirala Ines Grbić u srijedu 27. veljače u knjižari Verbum u Zadru. Za papu Benedikta XVI. rekao je kako je s jasnoćom navješćivao evanđelje i hrabro se suočavao s kušnjama. Stalno će biti prisutan molitvom i žrtvom za Crkvu i tako pomoći i novom papi da izvrši svoju zadaću. Hrabro je ušao u dijalog s predstavnicima drugih Crkava i onima koji ne vjeruju. Tragom i papine riječi da je bolest privilegirano stanje za posvećenje, don Milivoj je rekao da se u ispravnom ophođenju s bolešću moramo ugledati na Krista koji je spasio svijet baš žrtvom i križem. "Ukoliko su prihvaćene iz Božje ruke, bolest i patnja dovode do velikih plodova u Crkvi, ne moramo to ni vidjeti. Sveci su kroz patnju učinili da se u Crkvi išlo naprijed, da se Crkva mijenjala na bolje. Ako su prihvaćeni u velikom povjerenju, poniznosti, skromnosti, to može biti veliki blagoslov za osobu, a često po toj patnji i molitvi Bog daje milosti mnogima za koje ne znamo. Jednog dana će biti jasno da je patnja imala smisao" rekao je don Milivoj. Način kako Bog djeluje čovjeku je više puta neshvatljiv. No i Krist je prihvatio patnju svjesno i s odgovornošću za spas svijeta.

Iz brojnih kontakata, Bolobanić je kao poteškoće ljudi naveo zatvorenost u sebe, bijeg od ljudi, bezvoljnost, besciljnost života, nemiri i more, prisilni glasovi. Korijen nekih problema je i u obiteljskom stablu, traume u djetinjstvu. Kako smo dionici dobroga od svojih predaka, imanja, ugleda, također smo i negativnog, ako se dogodilo. "Isus je jedini osloboditelj čovjeka. Čovjeka treba dovesti do vjere, da priđe k Isusu, da ga Isus zahvati, da povjeruje u njegovu moć i snagu. Gotovo trećina Isusovih djela je ozdravljanje ljudi, psihički i tjelesno. Tu je moć dao i apostolima i činili su to već na zemlji. Rekli su 'Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju'. Uloga svećenika je da oslobađa ljude. Isus je rekao, Činit ćete ista i još veća djela" rekao je don Milivoj. Istaknuo je da su u čovjeku tri dijela. Uglavnom se govori o tijelu i duši, a zanemarje se treća dimenzija, jako bitna, duh. "Tu Zli ima svoj utjecaj, u duhu. Za to nije rješenje lijek, pa čovjek završi i u umobolnici. Ako je čovjekov duh zaražen, blokiran je. Sotona zavodi. Zlo je primamljivo, u celofanu 'dobra, uspješnog', da čovjek to poželi. Kad bi se zlo prikazalo u negativnom, čovjek bi odbio" rekao je don Milivoj. Kao predvoditelj duhovnih obnovi u domovini i svijetu, don Milivoj nastoji ljude poučiti kako moliti, uvodi u meditaciju, da se čovjek sabere, smiri i čuje Božju riječ.

Don Milivoj Bolobanić je rodom s Oliba, koji je Zadarskoj nadbiskupiji dao najviše, 176 svećenika, i zadarskog nadbiskupa Vinka Pulišića. Uoči Drugog svjetskog rata s 2000 stanovnika Olib je bio najnapučeniji otok, a sad je na njemu 120 ljudi. Svi su otišli u Ameriku, u New Yorku i okolici živi 3000 Olibljana. U vrijeme don Milivoja u Zadru je bilo 13 sjemeništaraca samo s Oliba, koliko ih sad bude sveukupno, iz više biskupija. S pet godina je ministrirao, a majka mu je umrla kad je imao 3,5 godine. Otac je bio u Americi kad je imao mladu misu. Tim povodom u čestitci otac mu je napisao: "Prije nego je umrla, tvoja mama mi je rekla: 'Učini sve da naš Milivoj postane svećenik'. Otac mi to nikad nije rekao, da ne bih bio prisiljen tom željom, pod pritiskom. Bio je razborit i to mi je rekao na dan mlade mise. Duboko vjerujem da je moja majka molila i danas moli za mene" rekao je don Milivoj, zaključivši: "Nismo stvoreni za ovaj svijet. Ovo je samo prolaz. Kao kad bi netko gradio kuću na mostu. Preko mosta se mora prijeći, na drugu stranu. Promašili smo ako se samo za ovo borimo i sve ovdje želimo. Onda ne vidimo smisao života. Moramo živjeti za domovinu na nebesima."