U Verbumovoj Knjižari sv. Frane u Splitu 30. svibnja gošća "Susreta s autorom" bila je gđa Mira Donadini, hrvatska publicistica, humanitarka i književnica. Rođena je u mjesecu svibnju 1940. godine u Splitu, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju. Studirala je u Zagrebu i poslije studija vratila se u Split kao diplomirana socijalna radnica. Slijedio je rad u socijalnoj ustanovi, rad s mladeži, zatim rad sa starijima i nemoćnima. Uspostavu hrvatske države dočekala je u Domu za starije i nemoćne osobe na splitskom Lovretu. Radni vijek provela je u zadovoljstvu i ljubavi okružena domskim prijateljima.

Napisala je brojne prozne tekstove, pjesme, osvrte, crtice iz života, molitve, reakcije, a dio tekstova stvarala je na staroj čakavici. Godine 2007. izdaje svoju prvi knjigu stihova i proze pod nazivom  "Dodir vremena", u nakladi  biblioteke Crkva u svijetu, koju posvećuje svojim tetkama, splitskim klarisama: s. M. Serafini od Duha Svetoga (Ana Mikačić, 1874.-1957.), s. M. Kerubini od Presvetoga Srca Marijina (Vicenza Mikačić,  1875.-1921.) i s. M. Anđeliki od Uskrsnuća (Milica Mikačić, 1879.-1947.). Iste godine u vlastitoj nakladi izdaje, ovoga puta elektroničku, knjigu "Konačište ljudskosti" koju namjenjuje u znak zahvalnosti roditeljima: majci Tatjani Donadini koja joj je "darovala dubok suosjećaj prema siromahu i otvoreno srce za svaku ljudsku nevolju" i ocu Mladenu Donadiniju koji ju je "obdario postojanošću u vjeri i ljubavlju prema lijepoj našoj domovini Hrvatskoj". Godine 2009. izdaje svoju drugu elektroničku knjigu "Baštinici blaženstava" koju namjenjuje, kako stoji u knjizi, svim patnicima.

U svojim knjigama Mira Donadini sažima sve sličice iz sjećanja, doživljaje, prave, istinite te bremenite sudbine iz njenog susjedstva. Kroz djetinjstvo, kao akter u mnogim životnim situacijama i okolnostima, susretala se s onima siromašnima. Već kao dijete razvila je osjećaj za "jadne i siromašne", žudila im je iskazati svoju blizinu, ali i radost da može biti s njima, da nisu drugačiji. Njena obitelj je bila situirana te su vrata njihovog doma uvijek bila otvorena za potrebite. Školovanje i gimnazijski dani Miru Donadini do kraja su približili krugu tada mladih i pristojnih, ali siromašnih umjetnika s kojima se svakodnevno nalazila, družila i na svoj način pomagala. Tako iznosi i crticu iz života kada je upoznala jednog slikara. Živio je u jednom lokalu u kojem nije imao ni postelju. Tek malo električno kuhalo na kamenom podu bilo je znak kuhinje. Mira bi mu iz svoje kuće uvijek nešto donosila kako bi mogao pripremiti obrok. Naša autorica smatra da je to siromaštvo bilo stvaralačko, vedro, nasmijano i šaljivo, pa i raspjevano, kao da su vjerovali da je to samo jedna etapa u životu. Upravo su ti trenutci njenog djetinjstva i mladosti utjecali na odabir studija socijalnog rada.

Kao diplomirana socijalna radnica, do navršene 41. godine Mira Donadini radila je s malodobnim prijestupnicima. Taj rad ju je, kako kaže, ispunjavao do kraja, a susretala se s brojnim tužnim dječjim ispovijestima. Nakon rada s malodobnom djecom uslijedila je etapa rada sa starim, invalidnim i bolesnim osobama u domovima u Vukovarskoj, Zenti i Lovretu među kojima je osjetila da je došla na pravo mjesto. Problemi grada i potrebe starih su u svim kućama bili jednaki – nedostatak slobodnih mjesta, a s druge strane sve veći broj zahtjeva za smještaj. Vjera u Boga i volja da može i treba biti bolje urodili su plodom. Organizirana je služba koja je imala cilj pomagati, njegovati i hraniti stare i nemoćne, bolesne i napuštene, siromašne i ovisne ne samo o fizičkoj i psihičkoj pomoći, nego i o riječi utjehe, osjećaju ljubavi i povjerenja. U svojim knjigama potvrdila je svoje predanje ovakvom divnom radu.

Važno je spomenuti i knjigu "Dodir vremena", koja nije samo svjedočanstvo određenog vremena, već je i bogoslovna knjiga, i to ne samo zato što njezina spisateljica posvećuje lijepe stihove nebeskomu Ocu, Isusu Kristu i Duhu Svetomu. Knjiga je bogoslovna prije svega jer govori o "malenima" ovoga svijeta i jer je njima i posvećena. Spisateljica podsjeća da je Krist postao malen i poistovjetio se s malenima. Mira Donadini svojom knjigom želi potaknuti čitatelje, svoje suvremenike, da suosjećaju s malenima i da čineći dobro malenima ovoga svijeta, sami rastu u svomu čovještvu. Mjera čovještva je mjera ljubavi prema čovjeku. Knjiga je dobrodošla, gotovo, može se reći, nužna danas kada rastu sebičnost i nebriga za čovjeka. Ona podsjeća na neotuđivo dostojanstvo svakoga čovjeka, koji nije manje čovjek ako nije bogat, ako je siromašan, bolestan, nemoćan, malen.

U ovom vremenu udaljavanja čovjeka od čovjeka, gošća "Susreta s autorom" Mira Donadini navodi da "suvremenom čovjeku treba izobrazba srca". Drugima se može posvetiti samo onaj čije je iskreno suosjećanje plod molitve i ljubavi pa ona izvire iz srca. Današnjega čovjeka treba dovesti do iskustvenoga susreta s Bogom u Kristu koji će u njemu probuditi ljubav, a njegovo srce otvoriti drugomu. Slijedom toga, Donadini preporučuje: "Kada prepoznaš da ti je Bog na put doveo siromaha, poslušaj njegovu nevolju i pomozi mu! Nekada će se dogoditi da ti Bog zahvaljujući njemu uzvrati, premda si mu pomogao bez osobne koristi, ne očekujući nagradu."